Bezbroj sam puta ponovila da što se mene tiče deserti ne moraju postojati, pa se tako nikad nisam previše usavršila u njihovoj pripremi. Baš poput Lane Klingor, i ja sam prava „slana“ kuharica. Ovo proljeće, koje nam je nakon dvije sezone pandemijskog zatišja donijelo brojna obiteljska druženja, utjecalo je i na mene na način da prvi put u životu pokušam napraviti tortu.
Željela sam postići jednostavne okuse, jer kako vrijeme odmiče, sve više ljepote pronalazim u čistoći okusa pojedinih namirnica, bez previše dodataka. Kako nisam čokoladni tip, znala sam da će se izbor vrtjeti oko varijacije na temu vanilije + voća.
Princip slaganja torta nije znanstvena fantastika, ali zahtijeva malo geometrijskog planiranja. Obično je riječ o 3 sloja biskvita, 3 sloja jedne kreme, te 3 sloja druge kreme.
Za biskvit sam željela da bude jednostavan, ali da ipak dobije malo finoće orašastih plodova, pa sam tako napravila jednostavan biskvit s orasima.
Krema je žuta, od žumanjaka i vanilije, zapravo klasična slastičarska krema s dodatkom maslaca.
Treći sloj bilo je moje omiljeno tučeno slatko vrhnje, bez dodatka šećera ili bilo kojeg drugog sladila.
A između žute i bijele kreme kriju se slasne borovnice.
Što se tiče nekih praktičnih savjeta, meni je najlakše kada biskvit ispečem večer prije, a i kreme možete pripremiti večer prije. Ujutro slijedi rezanje biskvita i slaganje torte, nakon čega ide na još nekoliko sati u hladnjak, savršena za svečani ručak.
Odgovori