Ako u google upišete pojam „arancini“, pojavit će vam se hrana, ali posve različita jela. U južnoj Dalmaciji pod tim pojmom opisuju ušećerenu narančinu koricu, dok u Italiji označavaju slane kuglice od riže. Ne zovu se isto slučajno – pohane kuglice od riže izgledom podsjećaju na male naranče, pa otuda ime.
Arancine sam prvi put jela prije petanestak godina u jednom venecijanskom restoranu, koji je posluživao specijalitete talijanskog juga, točnije s Amalfijske obale. Još uvijek se sjećam tog prvog zalogaja izvana hrskavih, iznutra podatnih rižinih kuglica, u čijem se srcu krila rastopljena kockica najfinije mozzarelle.
Arancini podrijetlo vuku sa Sicilije, i to iz pradavnog 10. stoljeća, kada su tim otokom vladali Arapi. Uz meso su služili rižu sa šafranom, koju su oblikovali u kuglice i pohali.
Kad vam od ručka ostane rižota, u njega umiješajte 1 jaje i 50 g ribanog parmezana. Dobro promiješajte da se smjesa sjedini i ostavite da se sve dobro stisne u hladnjaku preko noći. Sutradan na sitne kockice narežite mozzarellu ili neki drugi polutvrdi sir. Od rižota dlanovima oblikujte kugle, u čiju ćete sredinu umetnuti kockicu sira, te ponovno rukama zagladiti kuglu. Kugle najprije uvaljajte u brašno, pa u razmućeno jaje, i naposljetku u krušne mrvice. Pržite u vrućem, dubokom ulju dok kugle ne poprime lijepu zlatnu boju sa svih strana. Odložite na papir za pečenje i poslužite samostalno ili uz neki umak.
Vrstama rižota, kao i punjenjima, možete se i poigrati. Rižoto za kugle može biti, kao na ovim fotografijama, i onaj crni, a kod povrtnih rižota slobodno isprobajte i punjenje od šunke i sira ili od mesnog ragua.
